Na Velebitu; Premužićevom stazom do Rossijeve kolibe
Subota ujutro. Idemo u prirodu. Kamo danas?
Plan je NP Sjeverni Velebit. Pratimo prognozu na netu. Neki kažu kišu, a neki ne. Uobičajeno.
Ipak idemo.
Vozimo se iz Rijeke prema Svetom Jurju gdje skrećemo za Krasno. Pratimo cestu oko 14 km i poslije mjesta Oltari skrećemo desno (kako nas vodi putokaz) prema ulazu u Nacionalni park.
Od skretanja do Babić Sića, gdje se kupuju ulaznice za NP, treba još desetak km.
I još 6 km makadama do parkirališta ispod planinarskog doma Zavižan.
Magla za dobrodošlicu.
Plan je Premužićevom stazom do Rossijeve kolibe i možda još nešto naprijed, ovisno o raspoloživom vremenu.
Uzimamo ruksake i krećemo.
Slijedimo makadamsku cestu do početka Premužićeve.
Konji. 😃
Prolazimo kraj kapelice Sv. Ante.
Ulaz u botanički vrt.
Nakon 2 km ulazimo na Premužićevu stazu.
Edukativno informativne tabele raspoređene su po stazi.
Pravac Rossijeva koliba.
Izmjenjuju se kameni i zemljani dijelovi.
Gdje je koji vrh?
"Tko bude u budućnosti ovim lijepim i komodnim putem prolazio, jedva će si moći da predstavi trud i napore, koje su morali da podnesu prvi pioniri, koji su se kretali ovim teško prohodnim terenom bez ikakvih staza..."
Dr. Ivan Krajač, "Hrvatski planinar" (1931)
Vrh Gromovača ispred nas.
Budući da je Premužićeva pretežno ravna pao je prijedlog da se popnemo na Gromovaču. To je samo tristotinjak metara udaljeno.
Kreće lagani uspon.
I pravo strmi uspon.
Naravno isplatilo se.
Gromovača nas je počastila fantastičnim pogledom.
Malo ispod samog vrha našli smo zavjetrinu. Pravo mjesto za marendu sa pogledom.
Još koja sličica i krećemo dalje.
Sad sam ja na redu.
Poslije zanimljivog spusta nastavljamo Premužićevom.
Najviša točka staze, 1630 m.
Obnovljeni dio staze.
Naime, zbog obilnih padalina došlo je do odrona pa se išlo zaobilaznim putem kroz dragu.
Nešto prije skloništa.
Encijan.
Oko 7,5 km od polaska stižemo do Rossijevog skloništa.
Zavirili smo unutra
i malo odmorili.
Meteorološka stanica ispred skloništa.
Nakon kraće pauze krenuli smo još naprijed.
Pogled na Rossijevu kolibu.
Prekrasno okruženje.
Staza se počinje spuštati.
Zbog nedostatka vremena, nakon 15-ak min., odlučujemo se za povratak.
Planinarski dom Zavižan u pozadini.
Botanički vrt i vrh Veliki Zavižan.
Kapelica Sv. Ante u pozadini.
Divlji konji i vrh Velika Kosa.
Nakon 20 km i oko sedam sati vraćamo se do parkirališta.
Jedno predivno iskustvo.
Zbog tehničkih razloga nismo mogli krenuti ranije što bih svakako savjetovao.
Fantastičan krajolik i definitivno preporuka.
Pratite me: Istagram
Primjedbe
Objavi komentar