Na Velebitu; Visibaba - Prikinuto i Budakovo brdo

 Nedjelja je, budimo se ranije. Uz kavu komentiramo današnju rutu. Idemo na Velebit. Od Dabarske kose do Planinarskog skloništa Skorpovac preko Visibabe, Prikinutog  i Budakovog brda. Povratak Premužićevom stazom. 

Vozimo se iz Rijeke do Karlobaga te prije benzinske skrećemo u pravcu Gospića. Oko 10 km poslije odvajamo se za Ravni Dabar i još 5 min do Dabarske kose. Tu ostavljamo auto, uzimamo opremu i krećemo u pravcu Visibabe.

Idemo tamo gore.

Pola sata hoda od Dabarske kose skrećemo sa Premužičeve staze u pravcu Visibabe.

Počinje uspon.

Što smo više i pogled je ljepši.

Stjenoviti uspon.

Pratimo markacije, crvene planinarske i plave od Via Adriatice.

Počinju travnati pojasevi.

Evo nas na vrhu. U pozadini "Kukovi".

Visibaba 1161 m.

Jaka bura nas požuruje dalje. Pravac Prikinuto brdo.

Predivna travnata područja.

Ubrzo ulazimo u šumu.

Petnaestak minuta od Visibabe dolazimo do Bačić kose, planinskog prolaza. Tu su ruševine đačkog doma koji je izgradila Škola narodnog zdravlja 1935. g u svrhu promoviranja planinarstva kod učenika slabijeg zdravlja. Njime su se služili i planinari dok je bio u upotrebi. 

Slikanje i idemo dalje.

Bačić kuk u pozadini.

Travnato stjenovit uspon.

Pogled na "Kukove" u pozadini.

1,2 km od Bačić kose stižemo na Prikinuto brdo.

Vidik 360° na Rab i Pag i okolne otoke, te planine u zaleđu.

Tko bi odolio izležavanju u travi uz ovakav pogled i nešto slatko.

Još malo poziranja kod Bačić kuka.

Potez od Prikinutog do Budakovog brda meni je najljepši dio rute. 

Staza vodi kroz veliko travnato područje.

Oko 800 m od Prikinutog brda dolazimo do planinskog raskrižja Soline. 

Nastavljamo prema Budakovom brdu.

Vrijeme je promjenjivo, a počelo se i oblačiti.

Čas smo u dugim, čas u kratkim rukavima.

Pogled unazad. 💚⛰️

Još malo

i stižemo do Budakovog brda koji se smjestio na 1317 m.

Nakon kraće pauze spuštamo se na Premužićevu stazu i nastavljamo do Planinarskog skloništa Skorpovac.

Ponovo u šumi.

Ljubavna markacija. 💚

I malo makadama...

Ovdje se spaja Via Adriatica sa Premužićevom stazom.

Još desetak minuta hoda i stižemo do skloništa.

Odmor uz grah i pivo. 🙂

Vrijeme je za povratak.

Odvaljena stijena...

Oko 8 km ili tri sata od Skorpovca stižemo na polazište.

Kad smo već tu odlučili smo se provozati do mjesta Ravni Dabar odnosno do tunela na cesti iznad.

Zanimljiv procjep...

Kakav tunel!?!

"Kukovi" u sumraku.

U daljini se nazire Planinarski dom Ravni Dabar

Posljednji stanovnici mjesto su napustili oko 1980. U mjestu je do 1970. bila i škola koja je 1984. prenamijenjena u planinarski dom.

Vrijeme je za poći kući.

Zanimljiva kružna staza od oko 20 km; fantastični vidici; raznovrsan teren stijene, trava i šuma. Još jedno prekrasno iskustvo. 

Velebite stvarno si veleban.

Ruta puta i gpx trag.

Pratite me: Istagram

                   Google maps.